|
|
Vještina ljubavi i vještina razgovora u pomaganju osiromašenim obiteljima |
The skill of love and skill of conversation in helping impoverished families |
Acta Medicorum 1993;19(1-2):47-55. |
|
| Dva
osnova instrumenta pružanja pomoći i podrške ljudima u
materijalnoj, psihološkoj i duhovnoj krizi su ljubav i
razgovor. Autori analiziraju dva oblika ljubavi i dva
načina razgovora. Druge možemo voliti na
ugrožavajuće-zarobljavajući ili na
uvažavajuće-oslobađajući način. S obzirom na dva
navedena oblika ljubavi s drugima možemo razgovarati
također na dva načina. U kontekstu ugrožavajuće i
zarobljavajuće ljubavi razgovor se izbjegava, jer se
doživljava neiskreno, a u okviru uvažavajuće i
oslobađajuće ljubavi razgovor se prihvaća i
doživljava kao iskren. Ovisno o obilježjima naše
ljubavi i načinu razgovora, pomoć i podrška se
prihvaćaju i oni stvarno pomažu, ili ne prihvaćaju i
samo prividno utječu na druge. U ovom izlaganju autori
naglašavaju važnost navedenih oblika i načina ljubavi
i razgovora u pružanju pomoći i podrške, posebno
osiromašenim obiteljima. Autori zaključuju da su ljubav i razgovor osnovne vještine profesionalnih i volonterskih pomagača ljudima u krizi. Te se vještine također moraju i mogu učiti i trenirati. Svi oni koji pružaju pomoć i podršku treba da su u stanju prepoznavati i osviješćivati svoju ljubav i svoj razgovor prema onima kojima pomažu, te ih permanantno prilagođavati, kako sebi, tako i onima kojima pomažu. |
Love and
conversation are two basic instruments for offering help
and support to people in material, psychological and
spiritual crisis. Authors analyze two forms of love and
two ways of conversation. We can love others in a
threatening and arresting way or in a respecting and
liberating way. These two ways of loving others influence
the ways of talking to them. In the context of
threatening and arresting love the conversation is being
avoided, since it is experienced as insincere. In the
context of respecting and liberating love the
conversation is accepted and experienced as sincere.
Whether our help and support will be accepted and be of
real help, or rejected and influence others only
virtually, depends on characteristics of love and
conversation. In this paper authors emphasize the
importance of characteristics of love and conversation in
helping and supporting people and especially impoverished
families. Authors conclude that love and conversation are two basic skills of professional and voluntary helpers of people in crisis. These skills could and should be learned and trained. All who offer help and support have to be prepared to recognize and to be conscious of their love and conversation, and should be able do permanently modify them to themselves and people who they help. |